Umno zarobljen čovjek pogrešno percipira i sebe i druge. Sve nam to pokazuje kako se neprirodnog načina smirenja moramo što prije osloboditi

Foto: Boris Ščitar

Danas su sve rjeđi ljudi koji svoje istanjene živce smiruju prirodnim sredstvima. Iako su nam nadohvat ruke, njima se ipak ne koristimo dovoljno, sve pod izgovorom nedostatka vremena. Točno je da prirodna sredstva smirenja poput šetnje povremeno prakticiramo vikendom, ali je upitno zbog čega zapravo. Ako nam prirodne aktivnosti služe za oporavak istrošene mentalne snage, tada smo sebi sami ostali vrlo dobri prijatelji. Ali, ako se u našim aktivnostima u prirodi krije neka druga svrha poput razbijanja dosade, navike da djeci vikendom posvetimo posebnu pažnju, ublažavanja unutarnjeg nemira zbog nagomilanih problema… tada nam prirodna sredstva smirenja služe samo kao pripomoć. Postupajući na taj način, naravno da ne možemo očekivati čudesna iscjeljenja. Priroda nas svojom ljepotom želi posve i trajno iscijeliti, ali mi joj sami to onemogućavamo. Kada se čovjek u bilo čemu ograničava, s vremenom postaje sve ograničeniji. Pretjerana ograničenost vodi ogorčenosti. A da smo ogorčeni, vidljivo je iz aviona. Da bismo smanjili taj osjećaj u sebi, posežemo za umjetnim sredstvima za smirenje. Uvjeravamo se da su zbog brzog djelovanja prihvatljivija od prirodnih sredstava, ali si lažemo da ih uzimamo i zbog naše podređenosti vremenu. No, bez obzira na to što su sredstva za smirenje brzopotezna pomoć, ne smijemo zaboraviti da nas ona neće izvući iz naše zarobljenosti vremenom. Mogu nas jedino još dublje uvući u zarobljeništvo. Umjetna sredstva za smirenje trenutačno će zamagliti teško podnošljivu stvarnost, ali će nas s vremenom lukavo i umno zarobiti. A umno zarobljen čovjek pogrešno percipira i sebe i druge. Sve nam to pokazuje kako se neprirodnog načina smirenja moramo što prije osloboditi. Ne možemo preko noći ili odjednom prestati uzimati sredstvo na koje smo se navikli jer će naš mozak to teško podnijeti. Potrebno je postupno smanjivati doze, a krizu ovisnosti olakšavati si fizičkim radom.

Umjetni ‘’sirup za sreću’’ uz upornost i čvrstu odluku polako će postajati prošlost. Svakim sljedećim danom naša će zamagljena svijest govoriti novim jezikom. Jezikom ljubavi prema svemu što smo zbog podređenosti vremenu propustili vidjeti i koristiti u prave svrhe. Svrhe užitka. Jer čovjeka oporavlja samo ono u čemu istinski uživa. Ako ste opušteni, za sve imate vremena. Ako niste, svako će vas vrijeme pregaziti.

“Preuzeto sa Večernjeg Lista media link“